Tate blogeri: Adrián nas posjećuje, sa bloga Tata u praksi

  June, 2020  

Tate blogeri: Adrián nas posjećuje, sa bloga Tata u praksi

Prošle godine smo vam, povodom Majčinog dana, ponudili Blogerice posebne mame koje su vam se jako svidjele. Stoga smo ove godine odlučili ponoviti, ali s njima . S obzirom na blizinu Očevog dana, željeli smo pozvati najutjecajnije blogere da ih odaju počast njihovom danu i preko njih svim roditeljima.

Možemo malo bolje upoznati muškarce i očeve koji stoje iza svakog bloga, nešto što sam siguran da ćemo jako uživati. Izdali smo Specijalne papas blogere s našim prvim gostom: Adriánom Cordellatom, autorom bloga Tata u praksi .

Adrián je novinar i priznaje da više daje prednost obitelji, nego poslu. U listopadu 2013. na svijet je došao mali skakavac (poznat i kao Maramoto ili Mara Explorer) koji je revolucionirao sve i oživio svoje dane.

Što vas je dovelo do pokretanja bloga?

Rekao bih da je rođenje oca u praksi rezultat spajanja dvaju čimbenika. S jedne strane, moja ljubav prema pisanju. Uvijek sam imao blogove, pišem izvještaje i članke za publikacije, pišem svakodnevno u svom radu kao novinar ... To je strast. I ne mogu smisliti bolji način da nastavim razvijati svoju strast od pisanja o svojoj kćeri i svom iskustvu kao oca.

Drugi bi se čimbenik mogao smatrati poznatim. Iako sam u Madridu živio malo više od tri godine, ja sam Valencian, pa je blog način da moja obitelj i prijatelji budu svjesni svega što nam se događa. Način da nas osjetimo blizu uprkos gotovo 400 kilometara udaljenosti. Sva moja najbliža obitelj čita svaki post koji napišem. A isto vrijedi i za moje prijatelje. Članci su u načelu bili za njih, ali tada je to dodavalo sve više ljudi i istina je da je to zadovoljstvo.

Što je blog doprinio vama?

Uf! Mnogo stvari! Mislim da je otvaranje ovog bloga jedna od najboljih odluka koje sam donio u životu. Ova je izjava možda pretjerana, ali uvjeravam vas da nije. I to ne samo zato što je dragocjena uspomena koju će moja djevojčica imati sutra, već i zato što sam otkako sam u kolovozu 2013. započeo ovu avanturu očinske i majčinske blogosfere, upoznao sam bezbroj divnih ljudi, roditelja i majke koje sam uspio devirtualizirati (neke su već pravi prijatelji), druge koje još nisu, ali one koje, bez osobnog znanja, imam ogromno poštovanje, ljudi koji me ne znaju ništa ostavljaju komentare na blogu ili mi pišu e-poštu dragocjena elektronika ...

Ne znam, to je nešto što nikada ne bih mogao zamisliti kad sam započeo, taj osjećaj zajedništva, ovaj žurbu koji proizvodi susrete s takvim lijepim ljudima i s kojima imate toliko zajedničkog.

"Otvaranje ovog bloga jedna je od najboljih odluka koje sam donio u životu"

A onda, u stranu, količina vrata koja se blog otvara kako bi mi bila vidljiva, i profesionalno i na razini blogera o očinstvu. Nikad nisam sudjelovao na okruglom stolu, a sada to radim, nikad nisam razmišljao o mogućnosti sudjelovanja u knjigama poput #papiconcilia i zahvaljujući blogu koji sam uspio ... Kao što vidite, blog mi je donio mnogo dobrih stvari. Loše vam nije mogao reći ništa.

Što volite raditi sa svojom kćeri? U čemu najviše uživate raditi zajedno?

Volim raditi sve s njom. Štoviše, kod kuće imamo maksimum: Ako ona ne može ići na stranicu prema dobi, ne idemo ni u jedno. Određujući malo, rekao bih vam da uživam u kupanju (to je jedan od mojih najdražih trenutaka dana), igranju ulova, skrivanju da me traži oko kuće, pokušavam čitati knjige, golicati ...

Istina je da uživam u svemu, iako postoji jedna stvar koja je iznad svih ostalih: volim je nasmijati i vidjeti je kako se smije. Glasno. Mogla bih provesti čitav dan zadihan gledajući ga kako se smije. Predivna je ta čistoća u smijehu koju bebe odaju.

Što mislite, kako se roditeljstvo promijenilo prije 30 godina u odnosu na roditelje sada?

Valjda će to malo ovisiti o svakom slučaju, jer je moj otac, primjerice, isti bez dostizanja nivoa uključenosti koju pokušavam danas imati, uvijek je bio prisutan, bio je simpatičan i s poštovanjem prema nama, pratio je mene i mene Sestra usput.

Da, istina je da je danas češća pojava, ili je barem takav dojam koji imam na roditelje u praksi poput mene kojim se okružim, kako bi roditelji vidjeli više uključenih, bez straha da pokazuju svoje osjećaje, privrženost svojoj djeci, zabrinut što će imati vremena za uživanje s njima.

Mislim da je dualnost koja je možda prevladala prije trideset godina zbog koje je majka davala naklonost, a otac nametnuo poštovanje, u velikoj mjeri izgubljena. U mom slučaju, kad sam bila dijete, to više nije bilo tako. I danas su te uloge po mogućnosti dodatno iskrivljene. Sada su i očevi i majke pružatelji ljubavi i ljubavi i mislim da je to nešto sjajno za našu djecu. A isto tako i za roditelje koji su skinuli s te težine i slobodnije smo se izraziti bez straha od onoga što će reći.

Zahvalni smo Adriánu, iz Oca koji prakticira, koji je posvetio malo vremena za objašnjenje više o svom životu, svojoj kćeri i svom blogu za naše posebne Papa Blogers . Pažljiv jer ćemo u narednih nekoliko dana upoznati druge vrlo zanimljive roditelje.

Više informacija | Tata u praksi